Adolescentna dob kod pasa nastupa naglo i traje dugo, počinje rano i ponekad se odugovlači do treće godine života. Neadekvatna socijalizacija i rad sa štenetom ostavljaju trag u adolescentnoj dobi.

Adolescentna dob kod pasa nastupa naglo i traje dugo, počinje rano i ponekad se odugovlači do treće godine života. Neadekvatna socijalizacija i rad sa štenetom ostavljaju trag u adolescentnoj dobi.

Karakteristično, normalno nemirno ponašanje šteneta počinje se manifestirati u obliku ozbiljnijeg razuzdanog ponašanja poput skakanja, navlačenja na povodniku, nekontroliranog bezrazložnog lajanja i uništavanja po kući. Još gore, manjak samopouzdanja kod šteneta može rezultirati strahom i/ili agresijom usmjerenom prema ostalim psima ili ljudima. Srećom, prije nego štene uđe u adolescentu dob, ovi se problemi mogu spriječiti ili držati pod kontrolom pravilnim i promišljenim odgojem i radom. Čak i onda kada je vaš mladi pas primjer psa dobrog ponašanja i oličenje psa dobre naravi, ne treba prestati s radom i socijalizacijom. Zapamtite, rana socijalizacija šteneta omogućila vam je kontrolu nad mladim psom-adolescentom kako bi dalje mogli nastaviti sa socijalizacijom i radom s odraslim psom. Ukoliko su socijalizacija i učenje šteneta bili neadekvatni ili nedovoljni, problemi će se nastaviti i u adolescentnoj dobi, a potom i kod odraslog psa. Problemi neće nestati sami od sebe i postati će sve gori i gori.

Mužjaci u ovom razdoblju počinju obilježavati urinom što je potaknuto oslobađanjem testosterona u njihovu organizmu. Njihovo ponašanje se mijenja, postaju robusniji, muževniji i nerjetko neprijateljski raspoloženi i agresivni prema drugim mužjacima. Neki čak obilježavaju u vlastitom domu. Počinju ih zanimati kuje, imaju tendenciju ka lutanju i bježanju, te mogu postati nezainteresirani za vas, ponašati se buntovno i manje ili uopće ne slušati.

Ženke se u ovom razdoblju počinju tjerati i u razdoblju od tri tjedna koliko traje tjeranje mogu ostati skotne, pa ih je potrebno držati podalje od mužjaka. Ponašanje ženke u ovom razdoblju postaje nestalno, raspoloženje im se mijenja, neke postanu nesigurne i potištene, dok neke postanu drske, odvažne i čak agresivne.

Ove probleme možemo ublažiti kastracijom.
Drugi period straha (6 do 14 mjeseci)

Ovaj period straha također nazivamo periodom straha od novih situacija. Taj period nije tako dobro definiran kao prvi period straha. Drugi period straha podudara se s naglim rastom stoga se može javiti nekoliko puta u toku razvoja.

Ono što obilježava drugi period straha su promjene u ponašanju sad već odraslog psa. Pas odjednom može postati neodlučan prilikom upoznavanja s nečim novim ili se uplašiti nekoga ili nečeg poznatog. Psa koji pokazuje strah ili neodlučnost nesmijemo prisiljavati i tjerati da se suočava sa strahom niti ga s druge strane umirivati maženjem ili tepanjem. Prisiljavanjem strah može postati intenzivniji, a maženjem, tepanjem i ponašanjem previše zaštitnički prema psu samo odobravamo njegovu reakciju.

Sa uplašenim psom moramo biti blagi i strpljivi. Psu treba dopustiti da sam, bez prisile shvati je li nešto čega se boji opasno ili nije. Korištenjem pozitivnih metoda pri radu te stavljanjem psa u situacije u kojima će se osjećati uspješno pojačat ćemo samopouzdanje psa.