Najutjecajnijih devet tjedana štenetova života su oni u razdoblju između trećeg i dvanaestog tjedna starosti.

Najutjecajnijih devet tjedana štenetova života su oni u razdoblju između trećeg i dvanaestog tjedna starosti. Taj je period povezan s razvojem mnogih uzoraka ponašanja i privikavanjem na okolinu.

Ono što je naučeno u ovom periodu trajno je i temelj za razvoj mnogih ponašanja, apetita, odbojnosti prema određenim stvarima, društvenim sklonostima, seksualnosti, načinom igre, ponašanja u zajednici (“čoporu”), reakcijama na odvojenost i sličnim emocionalno provokativnim situacijama, uzorcima pristupanja i izbjegavanja, razvoju odnosa dominantnosti i submisivnosti, razini aktivnosti te općenito učenja i sposobnosti rješavanja problema. Praktički svako ponašanje pod utjecajem je načina života i tretmana kojem je štene podvrgnuto tijekom ovog perioda i utiče zapravo na cjelokupno ponašanje psa u budućnosti. Kritični period socijalizacije dijeli se na primarni i sekundarni.

Primarna socijalizacija (od 3 do 5 tjedana starosti)

Prije trećeg tjedna starosti, štenad je pomalo društveno izolirana i tek minimalno svjesna braće i sestara. Međutim, porastom motoričkih i osjetilnih sposobnosti između trećeg i petog tjedna raste interes za društvenom interaktivnošću. Štenad počinje intenzivnije pokazivati znakove neraspoloženja (vokalne i fizičke) kada ih se nakratko odvoji od majke i ostatka legla.

Kako bi doseglo puni potencijal, štene mora ostati u leglu s majkom i ostalom braćom cijelo to vrijeme. Tijekom ovog razdoblja ono će učiti govor tijela – poze, izraze lica i vokalizaciju te pomoću njih naučiti komunicirati s braćom, majkom i ostalim psima koje će kasnije upoznavati. Štenad počinje intenzivno istraživati – njuškati, grepsti, kopati, grickati, žvakati, trgati i sakupljati razne predmete na koje naiđe. Upadljivo je ekspresivno mahanje repom. Uče kako zvuči kada laju ili kad drugi laju na njih, kakav je osjećaj gristi i biti ugrižen, no dominantno-submisivan status nije stabilan i neprestano se mijenja iz trenutka u trenutak. Ova interakcija unutar legla izuzetno je važna za razvoj inhibicije ugriza. Neka štenad koja je u ovom periodu odvojena od legla ima kasnije tendenciju biti grubija kada koristiti zagriz i usta.

Ovaj period posebno je važan za razvoj emocionalne stabilnosti i temperamenta. Za mnoge nedostatke i mane ovog tipa koji se primijećuju u odraslih pasa smatra se da potiču iz raloga što je štene prerano bilo odvojeno od majke i legla. Takvi psi često razviju strahove od odvajanja i samoće, nepoželjna ponašanja poput bezrazložnog ili pretjeranog lajanja i vokaliziranja, kompulzivnog uništavanje te ih je vrlo teško naučiti higijenskim navikama. Štene koje je odraslo bez mogućnosti igre i odvojeno je iz legla prije sedmog tjedna starosti vrlo često razvije strah od ostalih pasa koji se često manifestira agresijom te preferira društvo svog vlasnika, izbjegavajući pripadnike vlastite vrste, nije društveno, obično teško uči, boji se ljudi, drugih životinja ili zvukova, nije znatiželjno i nerado istražuje. Psi koji formiraju suviše blizak odnos sa svojim vlasnicima mogu postati sumnjičavi i agresivni prema ostalim ljudima smatrajući ih prijetnjom. Obično su seksualno zakinuti, a često naskakivanjem preusmjere seksualno ponašanje prema svojim vlasnicima. Ovo se ne dešava obavezno sa svom štenadi koja je prerano odvojena od majke i legla, ali dešava se često i velika većina pokazuje barem neke od znakova emocionalne neuavnoteženosti.

Tijekom ovog perioda, majka sve češće počinje odlaziti iz legla na duže vrijeme. Po povratku leglu ponekad povrati, što je povratna reakcija izazvana štencima koji navaljuju na nju. Ova reakcija vrlo je česta i gotovo redovita pojava kod vukova kao i kod mnogih drugih životinjskih vrsta (galebovi povraćaju hranu kada mladunčad kljuca crvenu točku na donjem djelu kljuna roditelja). Povraćanje majke najčešće se primijećuje pred kraj laktacije i prestaje neposredno nakon što štenad prestane sisati i prijeđe na meku hranu. Kako se razvijaju motoričke sposobnosti, štenad počinje vrludati i napuštati mjesto na kojem boravi kako bi samostalno vršila nuždu, a majka prestaje ližući čistiti njihov izmet. Uzgajivač bi trebao odvojiti mjesto za spavanje od mjesta za igru i time omogućiti štenadi da napuste mjesto za spavanje kako bi obavili nuždu. Time se postavljaju temelji za učenje higijenskih navika. U ovo vrijeme štenad možemo učiti da jede meku hranu koja će zamijeniti majčino mlijeko. Odnos između majke-kuje i štenadi mijenja se. Majka postavlja granice ponašanja i odnos se mijenja u odnos dominantnosti i submisivnosti, a štenad uči disciplini. Majka će šapom otkotrljati nestašno ili naporno štene u submisivnu pozu. Neke kuje znaju kazniti štene pažljivim ugrizom za njušku. Kuje će se također u ovom razdoblju početi igrati sa svojim štencima. Istraživanja pokazuju da je štenad koja je zadobila u leglu veću količinu inhibiranih ugriza povučenija i manje se igra. S druge strane, istraživanja su pokazala da je sa štenadi koja nikad nije bila kažnjavana/opominjana od strane majke bilo gotovo nemoguće raditi.

Sekundarna socializacija (od 6 do 12 tjedana života)

Za razliku od većine životinja, psi su posebni po tome što se moraju prilagoditi nizu zahtjevnih situacija neophodnih pri domestikaciji poput učenja higijenskim navikama, načina na koji pokazuju naklonost ili sreću, igre sa vrstom drukčijom od njih – sa nama ljudima. Pas se jednako dobro mora osjećati u društvu ostalih pasa kao i uživati u ljudskom društvu. Proces povezivanja i društvenog uvjetovanja unutar ljudske zajednice nazivamo sekundarnom socijalizacijom koja ozbiljno započinje kad štene napusti majku i leglo.

Period između 6. i 12. tjedna uglavnom je period socijalizacije s ljudima. Dr. Ian Dunbar, veterinar, stručnjak za ponašanje životinja i trener pasa predlaže da bi štene do 12. tjedna starosti trebalo upoznati stotinjak ljudi. Dob koja se preporučuje za odvajanje šteneta iz legla i odlazak u novi dom je između 8. i 12. tjedana, najbolje u 10. tjednu. Ovo razdoblje također je najbolje vrijeme za upoznavanje šteneta sa svim novim situacijama i stvarima s kojima će se sretati tokom svog života. Na primjer, ukoliko štene još nije bilo upoznato s mačkama i ostalim životinjama, a to je nužno za miran suživot s njima, ovo je razdoblje kada bi ga uz što pozitivnija iskustva s njima trebalo upoznati. Štene bi trebalo izlagati zvukovima poput usisivača, motora, prometa i sl. ukoliko ga uzgajivač nije već upoznao sa time. Štene također treba navikavati na djecu, muškarce i žene različite dobi i izgleda, ljudima s bradom, ljudima koji se drukčije kreću ili se kreću s pomagalima jer svi oni mogli bi različito djelovati na ponašanje psa u budućnosti. Edukacija i socijalizacija šteneta mora sadržati izlaganje raznim tipovima ljudi, životinja, zvukova, predmeta, prepreka i treninga. Socijalizacijom pomažemo štenetu odrasti u stabilnog, samopouzdanog psa.

Utjecaj majke-kuje na sekundarnu socijalizaciju

Količina modeliranja karaktera i učenja promatranjem nije dovoljno dobro zabilježena kod pasa, no takvo učenje svakako postoji do određene granice. Majčin karakter i način na koji se ona ponaša mogu potaknuti slične reakcije prema ljudima ili drugim psima i kod štenadi, bilo pozitivne ili negative. Negative reakcije majke-kuje (strah ili agresija) mogu postojati zbog njenih genetskih predispozicija, osobnog iskustva s ljudima ili kombinacijom nabrojanog. U oba slučaja, štenad koja lako zapaža i rekli bismo, povodljiva je, mogla bi internalizirati njeno ponašanje tijekom perioda socijalizacije, čak i prije dolaska na svijet.

Iako rani utjecaj majke-kuje, odgoj i disciplina nužni i osiguravaju temelje za društveni razvoj, previše kontakta s majkom nakon prvih nekoliko mjeseci života može imati štetan utjecaj na razvoj šteneta. Ovo je posebno evidentno kod muške štenadi držane predugo pod tutorstvom suviše dominantne majke. Takva štenad može odrasti u nesigurne ulizice nesposobne samostalno funkcionirati i razviti puni potencijal. Još jedna problematična situacija koja se rijetko kada prepooruča je da dva štenca iz istoga legla zajedno odrastaju. Vrlo često jedno od štenadi lijepo napreduje dok ono drugo raste u njegovoj sjeni i ne uspjeva doseći puni potencijal.

Igra i socijalizacija

Igra je važan aspekt psećeg ponašanja koji tijekom život psa neprestano utječe na njegov društveni razvoj i učenje te je važan posrednik prilikom formiranja hijerarhije. Prikazi prijetnje i umirenja primjećuju se rano u štenećoj dobi, za njih nije potrebno mnogo dodatnog učenja. Igra ovisi o visokom stupnju međusobne tlerancije, naklonosti i povjerenja – aspektima koji pomažu ukloniti i podesiti neprijateljske odnose koji se dešavaju unutar grupe. Zaigranost se nastavlja dok su “igrači” prijateljski raspoloženi i sigurni u sebe. Međutim, igra nije samo izmjenjivanje naklonosti jednih prema drugima – igra je aktivnost kojom štenad vježba i usavršava borbene vještine bez rizika međusobnog ozljeđivanja. Pomoću igara nadmetanja i međusobnog takmičenja štenad na prirodan način procjenjuje i istražuje granice.

Po završetku perioda socijalizacije, psi ulaze u dug period juvenilnog razvoja i progresivnog osamostaljenja. Razvoj između 12. i 21. tjedna povezan je s integracijom svih važnih funcionalnih sustava ponašanja, sazrijevanjem osjetilnih sposobnosti i učenjem.

Društvena povezanost i odvajanje

Štenad je međusobno vrlo društveno vezana pa kada ih se odvoji od majke i ostatka legla emotivno reagiraju. Za mladog psa održavanje društvenog kontakta povećava šanse za preživljavanjem i to je najvjerojatnije jedna od osnovnih osobina kanida. Kontinuirano uzbuđeno vokaliziranje može poslužiti za privlačenje majčine pažnje i poziv upomoć. U slučajevima kada pomoć ne pristiže štenad i psi koji pate od straha od odvajanja postaju fiksirani na nerješeno stanje emoicionalne napetosti i ustraju u vokaliziranju. Posljedica neodazivanja na pozive upomoć rezultira eskalacijom i ustrajanjem u pozivanju.

Način na koji se postupa prilikom reakcije na odvojenost i uzbuđenje šteneta može drastično utjecati na to kako se štene nosi sa samoćom. Štene bi pažljivo trebalo prilagođavati na samoću, postepeno povećavajući mjesto boravka i periode ostavljanja. Traumatično iskustvo prilikom učenja na boks, pretjerano zatvaranje i ignoriranje dok štene plače do iznemoglosti, dugotrajna izolacija, ili pak previše pridavanja pažnje (maženje, grljenje, nošenje na rukama, zaštitničko ponašanje) mogu pridonjeti kasnije problemima pri odvajanju. Štenad koja od ranih dana nije izlagana postepenom odvajanju obično reagira kada ih se odjednom počne ostavljati same.

Nikada, apsolutno NIKADA nemojte kažnjavati ili zatvarati takvo štene u boks jer će se situacija samo pogoršati.

Prvi period straha (od 8 do 10 tjedana starosti)

Tijekom ovog razdoblja bilo kakve traume, strahovi ili bol ostavit će trajniji utjecaj na štene od onih koji se dogode u bilo kojem drugom razdoblju. Kako štene percipira incident ili određeno iskustvo od velike je važnosti. Uopće nije relevantno ono što vlasnik misli o određenom incidentu, već je bitno ono što štene misli i kako se osjeća. Na primjer, ukoliko u ovom razdoblju posjetimo veterinara i to iskustvo je negativno ili bolno, pas bi zauvijek mogao imati averziju prema veterinarima, stoga je bitno da odlazak veterinaru učinimo što ugodnijim i zabavnijim.